Pod vođstvom Gregga Popovicha, jednog od najboljih košarkaških trenera svih vremena, San Antonio Spurs su početkom 21. vijeka postali dominantna dinastija. Upravo je trener jugoslovenskih korijena najzaslužniji za to što je tim iz jugozapadnog Teksasa postao jedan od najboljih timova u istoriji NBA lige.
Ključni trenutak, koji je poslao Spurse na put uspjeha, bio je dolazak Tima Duncana, 1997. godine. Zajedno sa veteranom i jednom od najvećih legendi kluba, Davidom Robinsonom, Duncan je oformio zastrašujući centarski tandem. Vrlo brzo su dobili nadimak “Twin Towers” i već 1999. godine donijeli San Antoniju prvu titulu NBA šampiona.
Nakon što su oduvali New York Knicks u NBA finalu 1999. godine (4-1), a Tim Duncan odnio priznanje za MVP-a finalne serije, San Antonio Spurs su počeli svoju pravu transformaciju. Centarskim divovima su se u narednim sezonama pridružili buduće zvijezde, Tony Parker i Manu Ginóbili.
Upravo će sa Timom Duncanom 2003. godine uspostaviti dominaciju kao “Velika Trojka”, te osvojiti tri titule šampiona do 2007. godine.
Foto: Michael Tipton / Wikimedia Commons / CC BY-SA 2.0
Period transformacije Spursa
San Antonio Spurs su poslije 1999. godine imali solidne NBA igrače u svojim redovima, kao što su Avery Johnson, Malik Rose, Steve Smith, Derek Anderson i Terry Porter. Ipak, bilo je jasno da njihov kvalitet nije dovoljan da ponovo uđu u borbu za titulu. Duncan je bio prva zvijezda tima i jedan od najboljih igrača lige, ali je kapiten Robinson već ulazio u godine i njegove igre su bile sve slabije.
Ispostaviće se ipak da su draftovi San Antonija bili pun pogodak. Tony Parker je draftovan 2001. godine, kao 28. pik prve runde i Francuski plejmejker je odmah postao član ekipe. S druge strane, Argentinac Manu Ginóbili je draftovan još 1999. godine, kao 57. pik druge runde, te je čekao sve do 2002. godine kako bi obukao dres San Antonio Spursa.
NBA titula 2003.
San Antonio Spurs su sezonu 2002-03 počeli sa novim klupskim logoom, sa novim dizajnom dresova i novom dvoranom. Vraćene su prepoznatljive siva i crna boja na dresove, umjesto tadašnjih “fiesta” boja, gdje su se isticale nijanse zelene, roze i narandžaste. Odmah se znalo da će ova sezona biti posebna, jer je “The Admiral” Robinson objavio da će ovo biti njegova 14. i posljednja sezona.
Roster su tada činili Tim Duncan, David Robinson, Tony Parker, Manu Ginóbili, Stephen Jackson, Bruce Bowen, Malik Rose, Steve Kerr, Kevin Willis, Danny Ferry, Steve Smith, Speedy Claxton i Mengke Bateer. Tokom regularnog dijela sezone, ostvarili su učinak od 60 pobjeda i 22 poraza, te su zauzeli prvo mjesto Zapadne konferencije. Završili su ispred Sacramento Kingsa i Dallas Mavericksa, koji su imali skoro identičan skor, te su bili daleko ispred ostalih.
Plej-of
Na putu do svog drugog NBA finala, San Antonio Spurs su u prvoj plej-of rundi savladali Phoenix Suns (4-2), gdje se posebno istakao Jackson. On je na čak tri meča bio najbolji strijelac tima sa 20+ poena. S druge strane, svaki meč je prošao u znaku Duncana, koji je dominirao pod košem sa prosjekom od 16 skokova.
U drugoj rundi su istim rezultatom savladali i Los Angeles Lakers, koji nisu imali rješenje za Duncana, na obe strane parketa. Spursi su ostali neporaženi u svojoj dvorani, a jedinu pobjedu u gostima ostvarili su u šestom meču (82-110), kada je Duncan imao učinak od 37 poena i 16 skokova.
Zatim je uslijedilo finale Zapadne konferencije protiv Dallas Mavericksa, koji su takođe pokleknuli u šestom meču. Ovog puta su Spursi bili nemilosrdni u gostima, pa su i sa dva poraza kod kuće obezbijedili plasman u finale. Ponovo je Duncan bilo nezaustavljiv u napadu i odbrani, a u pravim momentima su se poenima istakli Parker i Jackson.
Finalna serija
Finale NBA lige 2003. godine donijelo je prvi ikada duel bivših timova nekadašnje američke ABA Lige (American Basketball Association). San Antonio Spurs su igrali protiv šampiona Istočne konferencije, New Jersey Netsa. Ovaj klub je od svog nastanka prošao kroz nekoliko promjena u imenu, a od 2012. godine nosi naziv Brooklyn Nets.
Po ko zna koji put te sezone, Duncan je odigrao svaki meč maestralno, te se ovog puta isticao i po asistencijama. Spursi su slavili 4-2 u pobjedama, a Duncan je prosječno bilježio 24.1 poen, 16.8 skokova i 5.3 asistencije. Najdominantniju partiju je pružio u odlučujućem šestom meču, kada je upisao tripl-dabl (21-20-10) i donio Spursima drugu titulu šampiona u istoriji.
San Antonio Spurs bez finala 2004.
Uprkos tome što su u svojim redovima imali MVP-a iz prethodne sezone, Tima Duncana, San Antonio Spurs nisu uspjeli odbraniti titulu šampiona. Pred početak nove sezone ekipa je doživjela velike promjene u rosteru. David Robinson, Danny Ferry i Steve Kerr su otišli u košarkaške penzije, dok su klub napustili i Speedy Claxton, Stephen Jackson i Steve Smith.
Sa novim igračima, među kojima su bili Robert Horry, Hedo Türkoğlu, Ron Mercer i Rašo Nesterović, “Velika Trojka” nije uspjela doći do novog NBA finala. Regularnu sezonu završili su kao treći u Zapadnoj konferenciji, sa 57 pobjeda i 25 poraza. Međutim, zaustavljeni su već u polufinalu Konferencije, kada su ih lako savladali Los Angeles Lakers (2-4).
Foto: rimesparse / Wikimedia Commons / CC BY 2.0
NBA titula 2005.
U pripremama za sezonu 2004-05, San Antonio Spurs su trejdovali Malika Rosea u New York Knicks, za centra Nazra Mohammeda. Klub su takođe napustili Hedo Türkoğlu, Jason Hart, Kevin Willis i Ron Mercer. S druge strane, najveća pojačanja u rosteru bili su Brent Barry, Beno Udrih i Tony Massenburg.
Na krilima “Velike Trojke”, Spursi su zauzeli drugo mjesto Zapadne konferencije, sa učinkom od 59 pobjeda i 23 poraza. Zatim su, u prvoj rundi plej-ofa, lako savladali Denver Nuggetse (4-1), te je sada Duncan imao veliku pomoć pod obručima, od strane Mohammeda. Parker je dijelio asistencije, a Duncan i Ginóbili su zatrpavali koš ekipi iz Colorada.
U drugoj rundi su savladali Seattle SuperSonics (danas Oklahoma City Thunder) sa 4-2 u pobjedama. “Velika Trojka” je dominirala u svim aspektima igre, ali se opet posebno isticao “The Big Fundamental” – Tim Duncan, posebno u neizvjesnom šestom meču (26 poena i 9 skokova).
Iako su finale Zapadne konferencije igrali protiv Sunsa, koji su završili kao prvi na zapadu, Spursi su pokazali da su trenutno bolji tim. Svaki meč je bio težak, ali je ekipa iz Teksasa završila posao već u petoj seriji (4-1). Duncan je pokazao zašto je aktuelni MVP, i odveo je Spurse u treće NBA finale.
Finalna serija
U finalu su ih dočekali aktuelni NBA šampioni, Detroit Pistons. Iako su Spursi otvorili seriju sa dvije ubjedljive pobjede kod kuće, Detroit je uzvratio i ostvario duplu pobjedu na svom parketu. Izgledalo je kao da su se obe ekipe plašile gostovanja. Na sva četiri meča domaćin je bio daleko dominantniji od gostiju.
Duncan je zatim Spursima donio brejk u petom meču. Detroit je odmah uzvratio u Teksasu i serija se odlučivala u posljednjoj, sedmoj utakmici. Da je neprikosnoveni vladar NBA parketa, Duncan je pokazao u meču za titulu. Imao je učinak od 25 poena i 11 skokova. Na kraju, Detroit je zaustavljen na ispod 80 poena (81-74), a Spursi su slavili treću titulu u isto toliko finala.
Sezona razočarenja 2006.
Klub je uspio zadržati okosnicu tima na okupu, te su sa dosta ambicija ušli u sezonu 2005-06. Tony Massenburg je otišao, a novi igrači u rosteru su bili Michael Finley, Nick Van Exel i Fabricio Oberto. Željeli su igrači Gregga Popovicha da u novoj sezoni naprave iskorak i ostvare bolji učinak u regularnom dijelu. Tako su poslije rezultata 59-23 iz prošle sezone, sada ostvarili 63 pobjede i 19 poraza.
Dominantno su zauzeli prvo mjesto Zapadne konferencije, gdje su daleko iza sebe ostavili Phoenix (54-28), Denver (44-38) i Dallas (60-22). Djelovali su nezaustavljivo tokom čitave sezone, te se s razlogom očekivalo da će napokon uspjeti odbraniti titulu.
Nakon pobjede u prvoj rundi plej-ofa protiv Kingsa (4-2), Spursi su razočaravajuće ispali u polufinalu Konferencije od Dallasa. Svih sedam mečeva serije je bilo neizvjesno, ali je veliki rival iz Teksasa ipak bio bolji u odlučujućim momentima (3-4).
Foto: Henry Camacho / Wikimedia Commons / CC BY-SA 4.0
NBA titula 2007.
Nakon preranog ispadanja, klub je morao napraviti nekoliko izmjena u rosteru za sezonu 2006-07. Tako su klub napustili Mohammed, Nesterović i Van Exel, dok su pojačanja bili Francisco Elson, Jacque Vaughn i Matt Bonner. Zahvaljujući isključivo “Velikoj Trojci”, Spursi su i dalje bili jedan od najboljih timova lige i jedni od kandidata za titulu.
Iako su zauzeli tek treće mjesto Zapadne konferencije, sa 58 pobjeda i 24 poraza, Spursi su se prošetali kroz plej-of. U prvoj rundi su slavili protiv Denver Nuggetsa (4-1), koji su uspjeli slaviti u prvom meču. Ipak, Duncan (20.2 poena i 10.6 skokova) i Parker (18.2 poena i 6.8 asistencija) su ih počistili u nastavku serije.
Zatim, savladali su i Phoenix (4-2), koji je uspio ostvariti po jednu pobjedu u gostima i kod kuće. Ipak, posljednja dva meča u seriji su pripala “Velikoj Trojci”. U ofanzivnom dijelu se najviše istakao Manu Ginóbili, koji je u šestoj utakmici upisao čak 33 poena i 6 asistencija.
Finale Konferencije nije predstavljalo veliki zalogaj, jer je Utah Jazz bila potpuno inferiorna (4-1). Duncan je predvodio tim u poenima i skokovima, a Oberto i Vaughn su pokazali zašto su dovedeni u Spurse.
Finalna serija
U svom četvrtom NBA finalu, Spursi su počistili Cleveland Cavalierse (4-0), kod kojih je jedino mladi LeBron James pokazivao znakove života. Duncan, Parker i Ginóbili su letjeli po parketu, popunjavajući statističke kolone. U prva dva meča Spursi su dominantno došli do pobjede, ali su se u naredna dva morali malo više namučiti.
Ipak, “Velika Trojka” je ispunila očekivanja i pobjedama 75-72 i 83-82 došla do četvrte titule. Ovog puta je Tony Parker bio MVP finalne serije. Nakon ovog uspjeha, uslijedio je period ponovne transformacije tima, ali je “Velika Trojka” i dalje nastavila da dominira.
* Naslovna fotografija: Aaron Vazquez (aaronisnotcool) / Wikimedia Commons / CC BY 2.0
